LES PAPILLONS NOIRS (BLACK BUTTERFLIES)

Evo jednog evropskog sadržaja posle dužeg vremena i iskrena da budem, da ovo nije francuska serija već američka/engleska verovatno joj ne bih ni poklanjala pažnju. Pošto stvarno volim sve francusko lol, odgledala sam ovu mini seriju do kraja pa evo kratkog osvrta koji može da vam pomogne u odluci da li da joj date šansu. 
Prvi plus ove serije je naravno svojevrsni šarm i lagani, nepretenciozni pristup koji meni dosta prija, pogotovo posle nekoliko izuzetno isfoliranih wannabe art filmova koje sam gledala u poslednje vreme. Zaplet setije nije preterano originalan ali je sasvim zabavan i intrigantan - sredovečni pisac u stvaralačkoj krizi dobija poziv od jednog starijeg (i ozbiljno bolesnog) čoveka da napiše kao ghost writer njegovu biografiju. Ubrzo se ispostavlja da je ta životna priča zapravo priznanje jednog serijskog ubice, pri čemu se sve vreme prepliću strasna i inspirativna višedecenijska ljubavna priča sa ozbiljnim nasiljem i zločinima. Imamo zapravo nekoliko storilajnova - jedan je hronološki praćena priča od kraja šezdesetih do današnjih dana, zatim razne komplikacije iz prethodnog (burnog) života samog pisca, kao i trenutni problemi sa kojima se suočava (odnos sa ženom, majkom, profesionalna kriza u koju je zapao itd). Tokom serije dolazi do još jedne linije a to je priča o policajcima koji pokušavaju da reše decenijama stare nerazjašnjene zločine. Ovi elementi su dosta vešto i pregledno pripovedani, tako da nemamo problem sa skokovima u vremenu i sve se dosta jednostavno prati. Kako serija odmiče, tako se sve komplikuje, priča i realnost počinju da se spajaju u jedno, plus nas očekuje nekoliko dosta dramatičnih (mada ne baš uvek neočekivanih!) plot twists, tako da se za potpuno razrešenje mora sačekati sam kraj. 
Glumačka ekipa je solidna ali ne više od toga. Glavni junak je naizgled dobro castovan, ali njegov lik je dosta isprazan, odnosno deluje više kao kombinacija nekih već poznatih iz knjiga/filova/serija (tipa Hank Moody iz "Californication", neki Jo Nesbeovi junaci itd), nego kao autentičan i životan čovek. Njegova supruga je takođe sterotipan lik, pri čemu mislim da je fizički izgled glumice u malom neskladu sa likom (doktorka/naučnica koja više deluje kao ne baš načitana preplanula fitnes infuenserka sa Instagarma). Likovi policajaca takođe su dosta tipski i već viđeni, a pošto sami glumci nisu baš prva klasa, ne uspevaju da svojim ličnim šarmom to nadomeste, tako da imamo jedan uopšten utisak umerenosti/običnosti, što je dosta loše s obzirom da ovakva priča zahteva živopisne, jake i intrigantne likove. Vizuelno, ova serija nije toliko estetizovana kako je to inače slučaj sa francuskim sadržajima. Donekle su bolje prošle scene iz prošlosti, zahvaljujući lepoti i živopisnosti lokacija (Azurna obala sedamdesetih na primer), dok je sadašnjost prilično neupečatljivo prikazana u nekom nedorečenom noir ključu.
Uz malo više autorskog truda i možda malo bolju produkciju, ovo je mogla da bude vrlo zabavna i kvalitetetna krimi serija, recimo na nekom tragu mediteranskog Jo Nesbo-ovskog stila. Ovako, imamo jednu samo okej seriju koja vas neće smoriti ili iznervirati, ali ni oduševiti niti naterati na neko razmišljanje, tako da od mene jedna uslovna preporuka. Ako volite evropske a posebno francuske sadržaje (i jezik!), ili tražite nešto neopterećujuće ali ne i glupo i besmisleno, možete da pustite pa da vidite kako vam ide. Serija je dostupna na Netflixu. Inače, Laguna je izdala istoimenu knjigu "Crni leptiri" koja je nastala po seriji (a ne obrnuto!), nisam imala prilike da je čitam, pa ako neko jeste, javite kakva je :)





Comments

Popular Posts