ŠUTNJA

 Sinoć se na HRT završila serija "Šutnja", ali uskoro stiže na HBO pa ako ste propustili imaćete priliku da je na miru pogledate i to legalno! Razmišljala sam da sačekam sa ovim tekstom dok ne odgledam finale serije "Močvara" pa da uradim jedan paralelan prikaz, ali ipak sam odlučila da ove dve teme razdvojim, iako su se serije emitovale u isto vreme, pripadaju potpuno istom žanru i u obe glavnu ulogu tumači regionalna zvezda Goran Bogdan.

 Ovo je već druga serija ove godine (prva je "Područje bez signala") iza koje stoji hrvatski reditelj Dalibor Matanić, autor koga stalno hvalim iz prostog razloga jer je zaista izuzetan i spada u sam vrh domaćih/regionalnih umetnika. "Šutnja" je hrvatsko-ukrajinska koprodukcija a nesrećan splet okolnosti doveo je do toga da se premijera poklopi sa početkom rata u Ukrajini. Po rečima Matanića, svi glumci i saradnici iz Ukrajine za sad su dobro i nadamo se da će tako i da ostane. Žanrovski, ovo je čisti "Slavic-noir", dakle domaća verzija "Nordic noir" serije. Okosnicu priče čini istraga zločina - serije ubistava u gradu Osijeku, za koja se ispostavlja da su u vezi sa međunarodnim zločinačkim projektom trgovine mladim devojkama, u koje su uključeni kriminalci kako iz Hrvatske, tako i iz Ukrajine. Istragu vode dvoje sredovečnih inspektora Vlado i Vesna (Darko Milas i Sandra Lončarić), opterećenih kako ličnim problemima, tako i sveopštim depresivnim okruženjem slavonske provincije zatrovane korupcijom i kriminalom. Drug stub istrage čini mladi ambiciozni istraživački novinar Stribor (Goran Bogdan), a treći mlada (moram da kažem nestvarno prelepa!) Ukrajinka Olga (Ksenija Mišina), direktorka humanitarne fondacije u Kijevu i supruga Ivana (Leon Lučev), lokalnog osiječkog bogataša i moćnika sa političkim ambicijama da postane premijer Hrvatske. Kao i u većini Nordic noir serija i ovde poenta nije isključivo na "who done it" rešenju zločina, već na široj i dubljoj studiji junaka, njihovih života i društvenog okruženja. Svaki od glavnih likova ima svoju zanimljivu predistoriju i svi su po pravilu prilično opterećeni demonima i tajnama iz prošlosti. Jedini izuzetak u tom smislu čini junakinja Lana (Tihana Lazović), supruga novinara Stribora, koja svojim detinjasto šašavim "quirky" ponašanjem dosta štrči od ostatka ekipe, mada moram da priznam da mi se svidelo istupanje iz klišea "zabrinute i/ili džangrizave žene" junaka koji se izlaže opasnosti (policajca/novinara) kako se obično tretiriraju ovakvi likovi u sličnim serijama i filmovima. Sam slučaj doživaljava dosta obrta koje naravno neću spojlovati, kao i ambivalentan kraj, što je opet karakteristika većine ostvarenja napisanih u ovom ključu. Zaboravih da napomenem da je scenario nastao po knjigama "Izborna šutnja", "Kijevska piletina" i "Ispovedna tajna", hrvatskog pisca Drage Hedla koji je i sam radio kao istraživački novinar. Pošto se serija delimično dešava u Kijevu, zanimljivo je gledati kadrove te impresivne ali i mračne metropole u mesecima koji su prethodili ratu. Meni je interesantan i detalj da ukrajinski junaci naizmenično govore ruski i ukrajinski, možda još jedan uvid u komplikovanost i apsurdnost trenutne situacije. 

 Kao i serije "Novine" i "Područje bez signale", "Šutnja" se odlikuje izvanredno dočaranom atmosferom, pažljivo građenom svim sredstvima uključujući muziku, kasting, kameru, scenografiju i rediteljski pristup. Za razliku od nekih drugih domaćih serija iz ovog žanra, ovde svedočimo rezultatu "attention to detail" pristupa - dakle nećemo naći ni na jednu random "ničim izazvanu" scenu, repliku ili kadar. Glumci su pažljivo odabrani, govore sa preciznim akcentom, nema proizvoljnih muzičkih ili mizanscenskih momenata koji su sami sebi svrha. Nemamo scene seksa ili gole žene reda radi. Mračni detalji prikazani su sa merom, tako da ostave vrlo jak emotivni utisak ali ne i da izazovu tabloidnu odvratnost.  Sve ovo su naizgled male stvari koje zapravo prave veliku razliku i čine "Šutnju" dostojnim igračem na evropskoj TV sceni. Ono što se meni posebno sviđa je velika doza empatije, humanosti, pa i neke vrste buntovnog optimizma koji nekako uspevaju da se probiju kroz  debele zidove "ćutnje" ali i da se bore sa depresivnim duhom post-tranzicije, spregom kriminala i vlasti i sveopšteg lokalnog/regionalnog beznađa koje nas uništava.  Ova serija spada u folder "obavezno pogledati" za sve ljubitelje serija, a "obavezno prostudirati i uhvatiti po neku belešku" za kolege koji i aktivno rade na sličnim projektima.