MY FRIENDS, Hisham Matar

 Evo jedne zanimljive knjige koju za sada možete čitati samo u engleskom originalu, mada me ne bi začudilo da uskoro neko od domaćih izdavača odluči da je prevede na naš jezik. Autor je libijski pisac srednje generacije Hisham Matar koji je proveo svoj život između SAD, Britanije i Libije. Ovo je njegov (za sad) poslednji roman koji se našao na spiskovima za mnoge relevantne literarne nagrade. "My Friends" je priča o pijateljstvu tri Libijca koji u mladim danima napuštaju svoju zemlju i nastavljaju život u Britaniji. Tema emigrantskog života, (ne)mogućnost povrtaka u staru domovinu, osećaj (ne)pripadanja ni tamo ni ovde, sve su ovo stvari koje verujem da vrlo poznato i blisko zvuče mnogima i sa ovih prostora, takođe obeleženih sudbinom iseljavanja i odlaska/povratka na različita mesta za život. Iako ova tema jeste široka i globalna, kod Matara se susrećemo i sa specifičnim uglom Libijaca, ljudi čija zemlja je imala (i to do skoro) izuzetno problematičnu i turbulentnu istoriju. Moram da priznam da pre čitanja ove knjige skoro ništa nisam znala o Libiji, osim da je svojevremeno bila česta radna destinacija ljudima iz SFRJ, koji su tamo odlazali kao stručnjaci tokom intentzivne saradnje u okviru Pokreta nesvrstanih. Pukovnik Moamer Gadafi, revolucionar i diktator koji je decenijama vladao Libijom sve dok nije svrgnut i ubijen 2011. godine tokom turbulentnih političkih previranja nazvanih Arapsko proleće, svima nam je poznat više kao bizarna figura sa fotografija i snimaka sa Titom i drugim političarima, kao i po svom ekscentričnom ponašanju tokom poseta Beogradu. Poznata je anegdota da je navodno insisirao da jašući na konju dođe na samit u Sava Centru, ili da je u poznim danima vladavine insistirao da mu obezbeđenje čine isključivo žene vojnici, kao i da je u Libiji spavao u šatoru u bojazni od zapadnih raketnih napada. Samu suštinu i prave uzroke političkih problema u Libiji zaista ne znam dovoljno, a ova knjiga nam otkriva samo deo, sa akcentom na skandalozne aktivnosti  Gadafijevog režima, odnosno surovi progon političkih neistomišljenika u zemlji i dijaspori. Ključni momenat ovog romana vezan je za istinit događaj iz 1984. kada su Libijci sa prozora svoje ambasade u centru Londona otvorili vatru na demonstrante, pri čemu je ranjeno 11 Libijaca a ubijena jedna mlada engleska policajka koja je obezbeđivala skup. Ovaj događaj eskalirao je prekid odnosa Libije i Britanije i zapravo odredio dalji tok sudbine fiktivnih junaka knjige koji su u njemu učestvovali. Kvalitet Matarovog romama leži u par elemenata - sadržaju, koji je zanimljiv i pun autentičnih uvida u neke lokalne i globalne društveno-političke probleme, zatim stilu naracije koji je izuzetno vešto i elegantno vođen, kao i u izvestan nivo iskrene intorospekcije sa velikom dozom samokritičnosti. Napominjem da je ovo jedna izuzetno muška knjiga, ženski likovi su periferni i (čak začuđujuće) nebitni, možda sa izuzetkom majki, s tim da je i u ovim porodičnim odnosima daleko veći akcenat stavljen na odnos otac-sin koji se vrlo detaljno i zanimljivo analizira u više navrata. Knjiga jeste obojena lokalnim uvidima vezanim za Libiju ali i širi arapski svet, ali istovremeno dovoljno otvorena i jasna i svima nama koji sa tim podnebljem nemamo mnogo dodira. Kontroverzna mešavima ljubavi i užasa u jednoj problematičnoj ali živopisinoj zemlji nešto su sa čim se svakako možemo poistovetiti, kao i naravno sa pitanjem (ne)mogućnosti potpune emigracije i promene nečijeg nasleđa. 

Ovo nije prezabavna i spoljno atraktivna knjiga koja osvaja na prvi pogled, ali je više nego dovoljno interesantna i prijemčiva za čitanje - napominjem da je jezik sasvim prihvatljiv za sve koji imaju solidan nivo engleskog! Da li da je čitate - ako vas zanima tema i volite sadržaje koji suptilnim putem pripovedaju neke bitne lične ali i globalne teme - nećete pogrešiti. Ako vas zanima nešto baš lagano i nepoterećujeće, ili nešto što je mega uzbudljivo i guta se u dahu - možda bolje da je preskočite.

Knjigu možete naravno naručiti fizički, a vrlo lako je dostupna i u elektronskom izdanju (wink wink).


Comments

Popular Posts